U sklopu sajma slobodnog vremena, sporta i rekreacije 'Gušti 2005' na Splitskoj plaži Žnjan, 16. i 17. travnja održano je natjecanje No limits open 2005.
Tijekom ovog dvodnevnog happeninga, nakon višegodišnje pauze održana su difficulty i speed natjecanja koja se boduju za Prvenstvo Hrvatske i to po prvi put za sve dobne kategorije.
Atraktivna pozicija, stijena visine 15 metara podignuta posebno za ovu prigodu, TV prijenos, mnoštvo gledatelja i oko stotinu prijavljenih natjecatelja iz čitave Hrvatske obećavali su vrhunsku zabavu. Zapravo, jedina stvar koja nije išla u prilog organizaciji jest održavanje natjecanja na otvorenome zbog najavljivanog nevremena za taj vikend.
Po vrlo jakom jugu, u subotu su nastupili seniori i stariji juniori na težinskom natjecanju koje se odvijalo relativno brzo zbog toga što su paralelno penjali muškarci i žene. Ova odluka je stvorila naizgled atraktivno natjecanje koje je svakako imalo svojih nedostataka.
Naime, iako je stijena prema nacrtima trebala biti više prevjesna, zbog manjka materijala za izradu (!) veći dio stijene je pretvoren u 15-metarsku ploču s piramidom u gornjem dijelu. Stvar je 'spašavao' nešto niži prevjesni dio koji se nalazi s desne strane.
Kada na ovakvu konfiguraciju idete postaviti paralelno dva smjera dobijete da se s lijeve strane penje 15-metarska ploča, a s desne strane imate izlaz iz prevjesa u ploču negdje u prvoj polovini smjera. Piramida koja je mogla spasiti stvar u ovom slučaju postaje potpuno ne funkcionalna.
S ovim problemom se suočio i Tomaž Rant, već provjereni postavljač smjerova iz Slovenije koji je odlučio da će muškarci penjati kvalifikacije u ploči i složio im natjecateljski smjer težine oko 6b+.
S obzirom na uvjete, ova odluka se pokazala jako dobrom jer se nakon kvalifikacija bez problema moglo izdvojiti šestero finalista, a ženski smjer težine oko 6a nije stvarao veće probleme natjecateljicama pa ih se osam plasiralo u finale.
U finalu su zamijenjene pozicije pa su žene penjale ploču težine oko 6c, dok su se muškarci 'penjali u prevjesu' težine oko 7b.
Do vrha ženskog smjera uspješno su došle Splićanke Sandra Bakulić (SPK Marulianus) i Tamara Zulim (HPD Mosor) dok je treće mjesto osvojila Biljana Težak (PD Glas Istre).
Finale muške konkurencije je bilo neizvjesno do samoga kraja. Ivan Lisica (SPK Marulianus) osvaja visinu od 11.70+, a nakon njega Filip Šobot (PD Glas Istre) pada sa zadnjeg hvatišta. Prvi idući natjecatelj je Šime Malenica (SPK Marulianus) s visinom 10.50. Svi očekuju nastup Marka Rožmana (SPK Svarog) ali na opće iznenađenje Rožman kliže sa slopera na samom početku smjera i pada.
Nakon ovog nesvakidašnjeg događaja održano je neslužbeno superfinale između Tamare i Sandre - isključivo zbog toga da organizator lakše podijeli nagrade. U ovom dvoboju pobjedu je odnijela Sandra.
Suprotno prognozama nedjeljno natjecanje je ipak odrađeno po lijepom vremenu. Difficulty mlađih kategorija je kasnio više od sat vremena, a održao se bez prisutnosti glavnog suca. Nakon toga je uslijedilo speed natjecanje, također za mlađe kategorije. Zadnje po redu, sa zakašnjenjem od nekoliko sati na red je došlo speed natjecanje za seniore. Razlog kašnjenja je bio TV prijenos (!).
Zbog kašnjenja i perioda uvježbavanja smjerova speed natjecanje se toliko odužilo da se sajam već počeo lagano raspremati. Da bi se čitavi proces barem malo ubrzao u dogovoru s organizatorom kao predstavnik Komisije dopuštam da se još jednom zaobiđu već višestruko prekršena natjecateljska pravila.
Na samom kraju odrađena je dodjela nagrada za seniore i to za difficulty i speed. Unatoč najavljenom spektaklu sve je odrađeno brzo i za par minuta, pa su svi sretni što je sve skupa konačno završilo krenuli svojim kućama.
Tako je završilo kako organizatori kažu '1. međunarodno natjecanje No limits open 2005' za koje mnogi kažu da bi bilo bolje da se nije održalo. Zašto?
Iako je organizacija ovakvih natjecanja zahtijevan i težak posao, od organizatora se očekuje određena doza ozbiljnosti, pogotovo kada se radi o natjecanju za Prvenstvo Države.
Možda organizatori nisu mogli utjecati na previše dosadnog voditelja programa koji čitava dva dana nije zatvarao usta, možda su se morali prilagoditi terminima koje im je nametnuo organizator Sajma, ali su tehnički dio morali odraditi mnogo bolje.
Uz lošu konfiguraciju stijene koja je za ovu prigodu mogla biti malo maštovitije izgrađena na popis loših stvari svakako idu i razna kršenja natjecateljskog pravilnika.
Da se čitava reportaža ne bi previše odužila spomenit ću samo da su najveći zagovaratelji speed natjecanja od istoga napravili totalni cirkus.
Naime, iako na kraju smjera treba biti postavljeno barem 'nešto' što proizvodi jasan zvučni ili svjetlosni signal, tamo se nalazila vrećica s magnezijem po kojoj su natjecatelji lupali i tako proizvodili bijeli dim. Budući da su mnogi pomislili da se na Žnjanu zapravo bira novi Papa organizator je zamoljen da ispravi ovu grešku, na što su ispod vrećica montirana dva minijaturna zvonca koja vjerojatno služe kao 'dodatna oprema' u ribolovu.
S druge strane, organizator se potrudio izraditi ogromne količine medalja, zahvalnica kao i pehara koje je dodijelio ukupnom pobjedniku natjecanja (!) bez obzira što je zamoljen da to ne radi jer u pravilniku za ovu godinu nigdje nisu predviđene ekipne nagrade.
Pohvalno je što su se odazvali natjecatelji iz čitave države ali atmosfera među seniorima i nije bila baš sjajna. Nedavni incident na penjalištu u Trogiru dodatno je podijelio splitske penjače u klanove i podgrijavao atmosferu pa su na površinu izbijale razne priče i pričice. Jedni druge optužuju za razne stvari iako su tijekom penjačke karijere svi skupili dovoljno negativnih poena upravo na račun etike i (ne)sportskog ponašanja.
Za rješavanje konflikata vezanih za samo natjecanje, tj. da li je netko bio previše našpanat, da li je gazio tamo gdje nije smio, da li je gledao smjerove i sl. sve upućujem na adresu organizatora odnosno glavnog suca koji su nadležni za rješavanje ovakvih stvari - ali na licu mjesta. Za one koji se natječu, a još uvijek ne znaju, napominjem da svi imaju mogućnost žalbe i traženja tehničkog incidenta.
Možda bi se stariji trebali ugledati na svoje mlađe kolege. Među njima još uvijek nema pretjerano izraženog rivalstva, a nema ni međuklupskih razmirica. Neki su još previše mladi da bi o tome razbijali glavu, a neki niti ne znaju da su članovi penjačkog kluba. Njih su samo pozvali da po prvi put dođu na stijenu i penju.
Za kraj...
Bojim se i pomisliti što bi bilo da je netko drugi postavljao smjerove na ovom natjecanju i mislim da bi se u budućnosti trebalo pripaziti kome se povjerava organizacija Državnog natjecanja.
