Izvor: Die Alpen magazin - T.Tivadar, "new aid scale"

U posljednje vrijeme svjedoci smo učestalog prepiranja i pokušaja usklađivanja ocjena u slobodnom penjanju. S druge strane, malo se govori o ocjenjivanju u tehničkom penjanju gdje jednako tako ima dosta neusklađenosti i velikih grešaka.

Nekad su ocjene od A1 do A4 označavale prema UIAA skali težinu korištenja tehničkih sredstava, no to bi ponekad otišlo u krajnost. Na primjer, ako po mišljenju penjača nije bilo dobrih pukotina za zabit klin (ili ih nisu našli) onda su koristili ekspanzivne klinove i to se tumačilo 'tehnička sredstva se teško koriste' pa su davane ocjene A3 ili čak A4. Dobar primjer je smjer Brid Klina na čijoj originalnoj skici ima hrpa takvih ocjena, a u stvari tamo gdje se nalaze ekspanzivci osim što je muka zabit klin drugog problema nema. Nadalje, ponavljači bi upisivali npr. A2 ocjenu i tamo gdje nisu sami ništa zabijali već su koristili prije zabijene klinove, što također nije prihvatljivo (npr. u Žoharu na Kleku).

U Americi su pak imali i još uvijek koriste ljestvicu gdje se smjerovi ocjenjuju obzirom na dužinu mogućeg pada, pa je tako ocjena A5 označavala padove i do 60m. Te nam ocjene malo govore o naporu pri penjanju budući da npr. u dužini A1 imaš vrlo sigurne klinove ali ih je vrlo naporno zabijati dok u A5 možeš imati položenu ploču koju treba prepenjati pomoću sky hookova što ne mora biti naporno. Jedino ako kuka izleti imaš posla s podugačkim padom.
U posljednje vrijeme pojavljuju se i ljestvice s oznakama C (npr. C1, C2, ...) koje pokušavaju opisati težinu pri napredovanju samo čistim sredstvima dakle pomoću friendova ili zaglavaka (čokova) što je sve više u trendu.

Najzad pojavljuju se i tzv. New aid ili New wave ljestvice koje sve to pokušavaju raščistiti i ujediniti. Naime, pokušava se posebno opisati sama težina napredovanja i korištenja tehnikalija, a posebno opasnost pri penjanju.

Skala opasnosti
Podijeljena je u četiri kategorije:

(a)	padovi od maksimalno 2m na dobar klin bez rizika ozljede
(b)	padovi od preko 5m sa eventualnim čupanjem pojedinih međuosiguranja pri čemu postoje mogućnosti lakših ozljeda
(c)	padovi do 30m dužine gdje ne treba očekivati veće ozljede ili padovi iz neodređene (manje) visine gdje rastu mogućnosti za nastanak težih ozljeda
(d)	padovi preko 30m bez težih posljedica ili padovi sa manje visine sa teškim posljedicama

Skala težine
Dočarava težinu korištenja tehničkih sredstava, njihovo držanje u stijeni, mogućnost postavljanja, itd. Ta ljestvica ide od A0 do A6 s podjelama na minus i plus.

(A0)	kao i dosad, korištenje fiksnih točaka kao hvatišta ili stopinki (nožišta)
(A1)	oznaka za lagano tehničko penjanje (praktično svi smjerovi gdje koristimo stremene i penjemo po već postavljenim klinovima)
(A2)	teže tehničko penjanje
(A3)	teško tehničko penjanje - tu već moramo računati na sitne ljuskice koje mogu svaki čas puknuti, kao i na vrlo kršljivu stijenu, stropove. U ovom stupnju već se mora koristiti cijeli dijapazon tehničkih pomagala uz poznavanje svih mogućih trikova
(A4)	detalji u kojima se napreduje i po desetak metara tako da tehnička sredstva koja se koriste drže samo na optimalno postavljen način i to samo tjelesnu težinu. Pri padu dakle sve izlazi van.
(A5)	ovdje se problematični detalji rastežu i do dvadeset metara duljine. Kod A5+ takvi dijelovi se mogu rastegnuti i na cijelu 55 do 80m - superdužinu. Kod ovih ocjena su naravno i najviši stupnjevi ocjenjivanja rizika, recimo d+
(A6)	ocjena koja se upotrebljava da bi se iskazalo da je sidrište toliko slabo da pri padu cijeli navez leti u smrt - u pravom smislu te riječi. Znači, ocjena za rizik je dd

Zaključak
Kao i u ostalim disciplinama penjanja tako i u tehničkom penjanju postoje velike razlike među stupnjevima i samo mali broj vrhunskih penjača se može upustiti u najteže smjerove, a time i u najveće rizike.
Među tom grupom vrhunskih penjača sve se češće raspravlja i o tome kako korištenje ekspanzivnih klinova čak i na sidrištima samo ograničava napredak u razvoju.
Mi ostali moramo biti svjesni da je i tehničko penjanje kao i slobodno penjanje stvar koju treba trenirati, i isto tako kao što u sportskom penjanju nije dobro kad prepenjemo sedmicu pa upišemo ocjenu osam tako i kod tehničkog penjanja moramo biti svjesni što smo zapravo u određenom smjeru radili i koliko je to uistinu bilo problematično.

Penjanje je stvaran život, a ne fotografija ili isječak iz filma. Da bi postali dobar penjač morate napraviti mnogo više od čitanja tekstova i gledanja slika ili filmova. Penjanje zahtjeva vještinu, potpunu koncentraciju (Vas i ljudi koji vas osiguravaju), psiho-fizičku snagu i izdržljivost. Uz sve to, potrebna je i odgovarajuća oprema, poznavanje osnovnih principa i tehnika penjanja, te briga o vlastitoj sigurnosti i sigurnosti Vaših partnera. Penjanje kao rekreacija ili kao sport je potencijalno opasna aktivnost, a posljedice u slučaju ozljede mogu biti trajne ili fatalne !!! Ne pridržavanjem osnovnih sigurnosnih pravila, donošenjem loših odluka, penjanjem preko granica vlastitih mogućnosti dovodite u opasnost vlastiti život i živote ljudi oko Vas. Ako ste početnik ili amater preporučujemo Vam da se ne upuštate u vratolomije bez stručnog nadzora i bez završene odgovarajuće škole ili tečaja u nekom sportsko-penjačkom klubu.