Već duže vremena po glavi mi se motala ideja novog smjera u stijeni Anića kuka između smjerova Šubara direkt i Klin. Strme, lagano prevjesne ploče sivocrvene boje do sada su vjerojatno obećavajući teško penjanje odbijale potencijalne autore smjerova od nakane da pokušaju u tom dijelu ispenjati novi smjer.
I sam sam bio skeptičan, ali kada sam načuo da Slovenac Janko Oprešnik želi u tom dijelu stijene napraviti tehnički smjer pomislio sam: šteta da ne bude smjer koji se može penjati slobodno. Odmah sam nagovorio svog dugogodišnjeg penjačkog partnera Ivicu Matkovića da se pozabavimo tim dijelom stijene.
Za opremanje i prvenstveno penjanje smjera su nam trebala tri dana.
Već drugi dan nakon što smo u potpunosti opremili smjer krenuli smo ga slobodno ponoviti.
Ipak, ruke umorne od navlačenja materijala, bušenja i zabijanja klinova izdale su nas u gornjem dijelu stijene i pokušaj slobodnog ponavljanja je propao. Dan prije u stijeni smo radeći proveli gotovo dvanaest sati. Na kraju smo jedva dočekali da uopće izađemo iz stijene.
Tjedan dana kasnije, odmoreni ponovo krećemo u smjer i ovog puta sve je klapalo pa smo ga slobodno ponovili. Smjer nudi kontinuirane teškoće i zasigurno je jedan od dva tri najljepša u stijeni Anića kuka, a po broju 'cugova' je najduži.
Nastojali smo da bude dobro opremljen tako da će sigurno biti popularan među penjačima koji su dorasli teškoćama koje nudi. Smjer smo nazvali Zenit.
Stijena: Anića kuk (NP Paklenica)
Smjer: Zenit
Visina: 350m
Ocjena: 7a (5a, 5c, 6b+, 6b, 6b+, 6c/c+, 5c, 6c+, 7a, 6c, 6b+/c, 6b+/c) Ocjene su za sada okvirne, mogu i prema gore i prema dolje
Opremili: 21,22,27. kolovoza - Boris Čujić i Ivica Matković
Slobodno ispenjali: 4. rujna - Boris Čujić i Ivica Matković
