U krugovima ljudi koji se bave ekstremnim sportovima često se priča o adrenalinu, a da se malo tko zapitao što je taj famozni adrenalin uopće. Ono što znamo o njemu je da doživimo udar adrenalina kada izvodimo vratolomije, da nam godi i da smo na njega više-manje zakačeni. Da, svaki pravi ekstremaš nije ništa drugo nego adrenalin junkee jer nakon izvedene vratolomije priča samo o tome, cijeli je u filmu i želi još. U ovom članku pojasniti ćemo što je to adrenalin i što ga izaziva, a razlozi zbog kojih nam on godi i zašto ga želimo konzumirati u što većim količinama su individualne prirode pa barem u ovom članku, nećemo pričati o njima.
Budući da je medicinska definicija adrenalina prekomplicirana, poslužit će nam i ona laička: adrenalin je hormon koji se izlučuje iz srži nadbubrežne žlijezde, zajedno sa noradrenalinom, prilikom povećane fizičke aktivnosti organizma.
Izlučivanje adrenalina i njegovo otpuštanje u krvotok nadzire vegetativni dio živčanog sustava. Vegetativni živčani sustav koji se sastoji od dva dijela (simpatikus i parasimpatikus) kontrolira refleksne procese unutar unutrašnjih organa, krvnih žila i žlijezda sa unutrašnjim izlučivanjem. Prilikom pojačane aktivnosti organizma simpatikus šalje živčane signale nadbubrežnoj žlijezdi da započne sa lučenjem adrenalina i noradrenalina. Ovi hormoni ubrzavaju rad srca, povisuju krvni tlak i ubrzavaju disanje, čime se povećava motorička sposobnost organizma te omogućuje savladavanje fizičkih napora.
Međutim, i svako čuvstveno uzbuđenje izaziva fiziološku aktivaciju odnosno niz tjelesnih promjena čiji je cilj opskrbiti organizam dovoljnom količinom energije potrebne za ostvarenje nekog cilja, borbe ili bijega.
Tako jetra naglo izlučuje šećer u krv, povišeni krvni tlak omogućuje brže prodiranje šećera u stanice, a ubrzano disanje brzo pretvaranje šećera u energiju. Probava se usporava, a krv odlazi u mišiće, mozak i na površinu tijela.
Čuvstva straha i srdžbe naročito su popraćena pojačanim lučenjem hormona iz nadbubrežne žlijezde.
Osjećaji ugroženosti, opasnosti, straha, uzrokuju jednak vrtlog tjelesnih i kemijskih promjena kao i prilikom iznimnih fizičkih napora. Adrenalin se izlučuje u povećanim količinama, oslobađa se ogromna energija, preplavljuje nas osjećaj blage groznice, a posljedice povećane razine adrenalina osjećaju se neko vrijeme i nakon što je nestao podražaj koji ga je i izazvao.
Dakle, i psihički i fizički podražaji podjednako uzrokuju izlučivanje adrenalina pod zajedničkim ili nezavisnim djelovanjem.
Penjači vole isprobavati krajnje granice svojih psihičkih i fizičkih mogućnosti. Iako su osigurani od pada na zemlju, pad u pojas je česta (normalna) pojava. Bez obzira na to, prilikom penjanja se povećavaju osjećaji straha i opasnosti koji su pak mnogo veći kod penjača koji soliraju i riskiraju goli život. Ti osjećaji, ujedinjeni sa fizičkim naporom rezultiraju pravim udarom adrenalina, koji se recimo nikad neće javiti kod jednog atletičara.
Dokazano je da su kod većine sudionika ekstremnih sportova - dakle sportova u kojima je velika mogućnost ozljeda ili čak i smrti, tjelesne promjene zbog lučenja adrenalina intezivnije. Usprkos vratolomijama kojima se skoro svakodnevno izlažu, većina ekstremaša uspije se izvući neozlijeđena. Zašto?
Upravo ova ujedinjena djelovanja uzrokuju lučenje iznimne količine adrenalina što dovodi organizam u stanje aktivacije, te mu omogućava iznimnu adaptaciju na skoro nemoguće uvjete, pa naši ekstremaši uspijevaju izvesti i preživjeti sve vratolomije koje im padnu na pamet.
I za kraj jedna zanimljivost: žene-ekstremašice manje osjećaju te "udare adrenalina" iz jednostavnog razloga što razina adrenalina kod njih ostaje niža nego kod muškaraca pri jednakoj opasnosti ili naporu. Iz ovog se može izvući zaključak da su žene racionalnije, sabranije ili hladnokrvnije od muškaraca!
