Danas kada stavimo ruksak pun penjačke opreme na leđa i krenemo na trening, natjecanje ili na neko obližnje penjalište vrlo rijetko ili bolje rečeno gotovo nikada ne razmišljamo o tome kako je zapravo nastalo penjanje kakvo danas poznajemo. Svjestan sam činjenice da to ne zanima svakoga ali sto ljudi, sto čudi, sto žena...i hrpa penjača i ljubitelja penjanja. Za one koje sve to skupa ipak zanima slijedi priča o postanku penjanja te njegovom razvoju.
I Bog stvori čovjeka. I čovjek bi. Takav kakav je, čovjek pun vrlina i još više mana počne se interesirati i za one silne uzvisine koje ga okružuju. Ali, naš čovjek je bio lijen i draže mu je bilo ležati na livadi okružen florom i faunom i maštati o tome što su zapravo te uzvisine i kako je tamo nego li se odvažiti na taj dalek put. Uz sve to za livadu i mjesto boravka su ga vezale obitelj, posao, društvo i još štošta. Ali jednog dana naš je čovjek pritisnut svakodnevnim problemima na poslu i kod kuće došao na rub živčanog sloma te je morao otići negdje gdje će provesti neko vrijeme sasvim sam. Do tada je svu svoju negativnu energiju trošio na utakmicama nogometa i košarke sa svojim sumještanima ali se nažalost ili možda na svu sreću, posvađao i sa njima.
Jedne rane zore se jednostavno ustao, stavio nešto hrane u "pinklec" i krenuo u susret izazovu. Proveo je mnogo dana u planinama i nije se uopće uzrujavao. Dapače, zaboravio je na sve probleme koje je imao na poslu i kod kuće, prepustio se planini i svim njenim čarima, uživao u miru i tišini, sjedinjavanju sa prirodom te pronalaženjem iskonskog sebe. Kada je zaključio da je "napunio baterije", krenuo je kući i to markiranim putem kojeg je instinktivno označio prilikom uspona. Nije koristio mrvice kruha jer su i njemu čitali tu priču, pa je koristio boju iz konzerve. Pitate se odakle mu boja?! Prilikom polaska iz kuće se zabunio i ponio limenku boje umjesto hrane - zabuna koja je posljedica pijanke od večer prije.
Kada je došao kući poželio je i da nije. Zašto? Pa, njegovi problemi nisu nestali nego su samo bili zaboravljeni dok je bio u planini. Zapravo su se i još umnožili jer su mu djeca popustila u školi, a partner mu je već koketirao sa susjedom. Naš je čovjek čvrsto odlučio dovesti svoju familiju u red i obećao im je da će ih odvesti na lijepo mjesto kada se poprave. Znatiželjnici su se odmah prihvatili posla i već idući vikend su zajedno otišli u planinu "puniti baterije" i na trenutak zaboraviti svakodnevni kaos. Lajavi kakvi jesu, po povratku su odmah proširili vijest po selu o ljepotama planine tako da su uskoro svi odlazili tamo, a mjesta je bilo zaista za sve. Markirali su putove i uživali u ljepotama netaknute prirode. I tako je nastalo planinarenje.
Budući da su svi sada postali planinari i da su sve okolne planine bile markirane, našem čovjeku je to postalo pomalo dosadno i počeo se interesirati za više predjele planina kojih su se svi bojali jer su sezali toliko visoko da su "derali nebo". Vrhovi tih planina bili su pokriveni bijelim kapama od leda i snijega tijekom cijele godine, a pričalo se i o velikom snježnom čovjeku kojeg su slučajno nazivali Jeti. Našem čovjeku to nije smetalo i nije ga bilo strah, ali je za svaki slučaj sa sobom ponio dosta raznih alata koji su mu kasnije dobro poslužili za penjanje po tom nepristupačnom i strmom terenu. Vratio se kući sa osvojenim prvim vrhom i nije pričao o Jetiu nego o tome kako ove zime ide osvojiti jedan veći vrh koji se jedva nazirao kada se nalazio na vrhu ovog prethodnog. Svojom je strastvenošću i zanesenošću osvajanjem do tada "neosvojivih" vrhova pridobivao sve više poklonika, te se sve više njegovih prijatelja odvažilo upustiti u pustolovinu. Naš je čovjek svoje bogato iskustvo prenosio prijateljima, te su zajedno prolazili kroz psihičke i fizičke pripreme da bi konačno krenuli na prvu organiziranu ekspediciju. I tako je nastao alpinizam.
Naš čovjek i njegovi alpinisti su za svoje uspone koristili razna pomagala za savladavanje uspona sve do jednog dana kada se u njemu probudila želja za nečim još ekstremnijim. Naime, on je počeo penjati na način da je uspone savladavao samo korištenjem snage vlastitih ruku i nogu. Odbacio je sva pomagala koja je do tada koristio, a zadržao samo najnužnija, da se kako tako zaštiti od pada na zemlju. Budući da je često padao, a klinovi koje je koristio za osiguranje ne bijahu baš previše pouzdani, dosjetio se izraditi "ekspanzivne" klinove, a njegovi sad već mnogobrojni poklonici započeli su sa uređenjem penjališta. I tako nastade slobodno penjanje.
Želja za dokazivanjem je naše ljude dovodila na uređena penjališta gdje su odmjeravali snage, pomicali granice ljudskih mogućnosti i stalno napredovali. Stoga se javila potreba za organiziranjem natjecanja i tako je nastalo sportsko penjanje.
Eto, to bi bila naša priča o tome kako je sve nastalo. I tko je kriv za sve to?! Boga ne smijemo optuživati da ne naljuti, čovjek je konstanta pa nam ne preostaje ništa drugo nego da rečemo - planinari su krivi za sve !
